Glazba i Hi-Fi
Na pitanje što je to glazba postoji
puno točnih odgovora, no osobi koja nikad nije čula glazbu niti
jedan od tih odgovora, pa ni svi zajedno ne mogu glazbu dočarati.
Ljudi se rađaju sa smislom, a neki i s
talentom za glazbu. Kako prepoznajemo da je neki niz tonova glazba
još nam nije poznato. Tek nedavno (prije dvadesetak godina) utvrđeno
je da prilikom slušanja glazbe različiti dijelovi mozga obrađuju
različite elemente glazbe – ritam, melodiju, harmoniju (odnos
između istovremenih tonova) itd. Uho je pri tome samo alat koji nam
pomaže da zvuk, odnosno titranje molekula zraka, teoretski u rasponu
od 20Hz-20KHz -praktično uglavnom manje, pretvorimo niz električnih
impulsa koji se slušnim živcem prenose u mozak. Način na koji
mozak interpretira zvučnu informaciju osim o “glazbenom talentu”
ovisan je o iskustvu, inteligenciji, socijološko-kulturnim
utjecajima i možda još ponečem.
Tako je danas glazba i ono što bi
nekoliko stoljeća unazad bila buka.
Ono što je možda najznačajnije za
glazbu je da ona stvara, potiče i mijenja emocije. Glazba može
izazvati veselo, poletno, tužno, melankolično, romantično i razna
druga raspoloženja, pa na nju možemo gledati i kao na “začin”
života.
Zbog ugode koju prati slušanje glazbe
koja nam se sviđa možemo se opustiti, zaspati ili lakše obaviti
neki težak posao i prevladati stres. Za korisno djelovanje glazbe na
ljudski organizam postoje brojni medicinski dokazi.
Nažalost, veliki broj ljudi u glazbi
uživa tek površno – slušajući je usput na radiju ili
televiziji. Iako se u glazbi donekle može i tako uživati, na taj
način dobivamo samo dijelić onog što glazba može pružiti.
Slušajući glazbu na uređajima niske kvalitete reprodukcije
slušatelji uglavnom pažnju posvećuju osnovnoj melodiji, ritmu i, u
slučaju vokalne glazbe, riječima pjesme povezane s glazbom. Za
takve slušatelje karakteristično je da preferiraju glazbu “s
riječima”, odnosno da ne uživaju u samoj glazbi.
Doživjeti glazbu uživo potpuno je
drukčije nego slušati je na “tranzistoru” - bogatstvo tonova
instrumenata, dinamika i dinamičke i harmonijske nijanse utječu na
naš doživljaj glazbe jednako kao melodija i ritam. S obzirom da su
posljednjih godina tržište preplavili jeftini uređaji upitne
kvalitete, koji su zbog povoljne cijene preuzeli funkciju izvora
glazbe u kućanstvima, moguće je da je upravo nekvalitetan zvuk tih
uređaja uzrok sve manjeg interesa mladih za glazbu.
Nekome tko nikad nije čuo zvuk
orkestra uživo, slušajući reprodukciju na nekim jeftinim PC
zvučnicima ili šarenom “boom-boxu”, potpuno je nemoguće
shvatiti kako bi ta glazba zapravo trebala zvučati.
Za kvalitetnu reprodukciju glazbe
potrebni su i kvalitetni uređaji. Toga su ljubitelji glazbe bili
svjesni od samog početka. Možda prvi i najbolji opis dojma koji na
slušatelja može ostaviti kvalitetna reprodukcija glazbe nalazi se u
romanu “Čarobna gora” nobelovca Thomasa Manna koji je
oduševljenje glavnog junaka novim gramofonom (nekom verzijom
“Victrole”) opisao još davne 1924. godine.
Vrijeme nastanka prvih uređaja za
reprodukciju zvuka je početk prošlog stoljeća i već tada su se
proizvođači i amateri natjecali u izradi uređaja koji će glazbu
reproducirati što je moguće vjernije živoj izvedbi.
Najveći zamah je industrija audio
elektronike doživjela nakon II svjetskog rata. 50-ih godina skovan
je i termin “High-Fidelity - Hi-Fi” za uređaje koji omogućavaju
visokovjernu reprodukciju zvuka. Neki od uređaja iz tih godina još
su i danas pojam kvalitete kako zvuka tako i izrade.
Kvalitetan hi-fi sustav nije jeftin, no
danas je cijena kvalitetnog audio sustava jeftinija nego ikad.
Zahvaljujući napretku tehnologije i jeftinoj proizvodnji u
dalekoistočnim zemljama odličan hi-fi sustav moguće je kupiti za
20-ak tisuća kuna. Sustav koji se sastoji od CD plejera,
integriranog pojačala i para zvučnika može biti sasvim dovoljan za
prve ozbiljne korake u svijet glazbe. Za ambicioznije sustave cijena
raste gotovo eksponencijalno s porastom kvalitete zvuka. Zato je za
sve one koji i bez (pre)velikih novčanih ulaganja žele vrhunski
zvuk audio sustava jedino rješenje samogradnja. Osim ekonomskih
prednosti samogradnja nudi i mogućnosti prilagodbe sustava osobnim
potrebama – graditelj može birati oblike, boje, pa i utjecati na
zvuk pojedine komponete, a činjenica da smo nešto napravili
vlastitim rukama daje poseban čar svakoj komponenti.
Osim u glazbi samograditelj audio
sustava pri svakom slušanju uživa i u vlastitom djelu.