Može i bez slike – filmska glazba

Kad govorimo o filmskoj glazbi uvijek mislimo na glazbu iz filmova, a to može značiti svašta. Što je uopće filmska glazba? 

Danas se sve češće u filmovima koristi već postojeća glazba, jer takvu publika lako prepoznaje i, u slučaju kad je film uspješan, a glazba dobro odabrana, slijedi i uspješna prodaja cd-a s “glazbom iz filma” ili “glazbom inspiriranom filmom”. Međutim, kad spominjem filmsku glazbu onda mislim na glazbu skladanu ciljano za potrebe određenog filma.

Glazba je oduvijek pratila film, a filmska glazba puno je starija i od samog zvučnog filma. Prvo djelo skladano ciljano za potrebe nekog filma je glazba Camille Saint-Saënsa za film “L'Assassinat du duc de Guise” iz 1908. godine. U to doba filmove je pratila glazba izvođena uživo, najčešće na klaviru. Čak je i mladi Šostaković zarađivao svoj prvi đeparac svirajući u kinu, a prema svemu sudeći to ga se toliko dojmilo da je kasnije često skladao glazbu za filmove.
Iako je većina najpoznatijih skladatelja filmske glazbe “specijalizirana” upravo za glazbu vezanu uz film, veliki je broj skladatelja kojima je filmska glazba samo još jedno polje djelovanja. Često se, potpuno neopravdano, filmska glazba podcjenjuje, no prava je istina da su mnogi priznati i poznati skladatelji vrlo rado skladali glazbu za filmove. Uz spomenutog Šostakovića, tu su između ostalih i Prokofjev, Hačaturijan, Schnittke, Korngold, Kilar iz svijeta klasične, ili Ellington, Legrand, Monk i Hancock iz svijeta jazza.
Najpoznatije filmske teme su u podjednakom omjeru skladali specijalisti za filmsku glazbu i skladatelji “priznate” reputacije, no možda su najzanimljivija upravo djela specijaliziranih kompozitora filmske glazbe.
Naravno da je o filmskoj glazbi nemoguće govoriti kao o nekom posebnom glazbenom pravcu, jer se zapravo, ako se izuzme ambijentalna glazba za film, radi o glazbi svih mogućih pravaca- od klasične glazbe do popa.
Ono što filmsku glazbu razlikuje od ostalih glazbenih pravaca je da ona ima zadaću emocionalno “osnažiti” film, pa je često takva glazba bez filma, baš kao i film bez glazbe, puno siromašnija i nerijetko nezanimljiva. No, najbolja djela filmske glazbe uspijevaju zaživiti i bez slikovne potpore – brojne filmske teme postali su pravi evergreeni i nema sumnje da bi to postali i bez filmske “potpore”. Na žalost, zbog svih navedenih okolnosti nevjerojatna količina izvrsnih glazbenih djela i dalje je skrivena od šire popularnosti pod plaštom imena svog neambicioznog žanra.
Gotovo svatko koga glazba imalo zanima zna za Ennia Morriconnea ili Johna Williamsa, a još je više onih koji znaju barem neku njihovu poznatu temu, no koliko je onih koji poznaju glazbu Francois de Rubaixa ili Roy Budda?
Bez imalo pretenzija da bi ovaj tekst mogao utjecati na status filmske glazbe, ali uz nadu da će barem neki od ljubitelja dobrog zvuka koji ovo pročitaju posvetiti više pozornosti ovom nepravedno zapostavljenom “glazbenom žanru”, navest ću neke od soundtrackova koji ne pripadaju uobičajenim listama najboljih, ali koji su mi osobito dragi i za koje mislim da će se dopasti većini ljubitelja glazbe bez obzira na njihove glazbene sklonosti.

Franz Waxman jedan je od pionira filmske glazbe. Bulevar sumraka, Gradić Peyton, Rebecca i mnoge druge teme obilježile su zlatno doba Hollywooda. Iako je ovo odlična kompilacija, jedan CD je definitivno prekratak.		Vaughan Williams je puno poznatiji kao klasični kompozitor - potpuno neopravdano. Komponirao je više soundtracka nego simfonija, a cijela 7. simfonija (Antarktika) temeljena je na glazbi koju je napisao za film "Scott of the Antarctic".
Mađarski glazbeni vunderkind - Miklos Rozsa je za razliku od V. Williamsa poznatiji kao kompozitor filmske glazbe nego kao klasični kompozitor iako je u oba područja bio jednako uspješan. Double Indemnity je odličan soundtrack za upoznavanje s njegovim kompleksnim, no privlačnim kompozicijama.		Bernard Herrmann je jedan od najmaštovitijih, najsvestranijih i najuspješnijih kompozitora (na samo) filmske glazbe. Najbolji soundtrackovi zlatnog doba Hollywooda uglavnom su njegovo djelo. Ovo je odlična kompilacija za početak.
Još malo Herrmanna. Za većinu  trnaca koji nas prolaze dok gledamo Hitchcockove filmove zaslužna je upravo njegova glazba. Scena tuširanja u Psihu postala je nezaboravna upravo zbog Herrmanna.		Tramvaj zvan čežnja i Viva Zapata! samo su dva od mnogih soundtracka kojima je  Alex North modernizirao filmsku glazbu 50-ih godina. Odlična kompilacija daje potpuni pregled northovog rada.
Max Steinerov King Kong odlično je djelo za upoznavanje s radom ovog austrijskog kompozitora kojeg još nazivaju i "ocem filmske glazbe".		Herrmann i Goldsmith neki su od autora glazbe snimljene za seriju Twilight Zone na 4 kompaktne ploče.  Izvrstan primjer kako glazba izaziva željene emocije i bez podrške vizualne priče. Mračno i napeto - baš kao i serija.
"Čovjek sa zlatnom rukom"  Elmera Bernsteina je odličan jazz soundtrack koji besprijekorno funkcionira i ako nikad niste gledali film. Shorty Rogers i Shelly Manne svakako pridonose dojmu.		WarnerBros. crtići dio su svačijeg djetinjstva, pa je samim tim i ova glazba dio našeg djetinjstva. Bez kompozicije u klasičnom smislu ova glazba je vatromet kontrasta i ludih orkestracija.
Svoje najbolje soundtrackove francuz Georges Delerue napisao je za filmove Franciosa Truffauta. Nevjerojatan smisao za melodiju i maštoviti aranžmani krase cijeli njegov ogromni opus. Ova kompilacija idealna je za početak.		Eric Demarsan još je jedan odličan francuski kompozitor. Njegovi soundtrackovi za Melvilleove krimiće su nezaboravni - izvrsna kompilacija.
Jazzy soundtrack za neo-noir Kineska četvrt napisao je Jerry Goldsmith - jedan od najpoznatijih i najplodnijih autora filmske glazbe. Na Amazonu se ovaj "out-of-print" CD prodaje po $80 - provjerite zašto.  Inače, gotovo sve od Goldsmitha vrijedno je slušanja.		John Barry najpoznatiji je kao autor glazbe za filmove o tajnom agentu Jamesu Bondu, no Barry je komponirao  i za hrpu drugih filmova. Ipcress File je idealan primjer njegovog stila - maštovit, duhovit i zabavan.
Francois de Roubaix je možda najpotcjenjeniji kompozitor filmske glazbe. Od mnoštva Roubaixovih soundtrackova CD sa glazbom za filmove Samuraj i Avanturisti idealan je početak za upoznavanje s  njegovim stilom. Usprkos činjenici da je jedan od pionira elektronske glazbe, nikad ne zanemaruje melodiju i inovativne aranžmane, pa je njegova glazba uvijek dopadljiva i zanimljiva.		Vigilante! je kompilacija tema engleskog glazbenog vunderkinda (počeo je svirati klavir s 3 godine) Roya Budda. Njegove pitke teme i duhovite orkestracije  dosegle su kultni status baš kao i većina filmova za koje je skladao.
"Taksist" je kultni film s nezaboravnom ulogom Roberta De Nira, no za atmosferu u filmu ponajviše je zaslužno glazbeno remek-djelo Bernarda Herrmanna.		Philip Glass je jedan od najznačajnijih suvremenih skladatelja. Njegov repetitivni minimalizam funkcionira izvrsno i uz film, što je dokazao gotovo stotinu puta. Iako je Glass autor brojnih nagrađivanih i poznatijih soundtracka meni je najdraži njegov soundtrack za film Dracula iz 1931. godine u izvedbi Kronos kvarteta.
Glazba za film Cobb odlican je primjer izuzetne svestranosti i talenta Elliot Goldenthala. Njegova mračna atonalna orkestralna glazba često je u istom filmu kontrapunkt razigranom jazzu, i što je zanimljivo - naoko nespojivi stilovi idealno se nadopunjuju. Još jedan nedovoljno priznati  skladatelj.		Miles Davis, John Lee Hooker i Taj Mahal na jednom mjestu! Jack Nitzsche je za glazbu filma Hot Spot okupio zvjezdani bend i pri tome nije, kao što to često biva sa superstar bendovima, upao u zamku ispraznosti. Dapače, glazba je, potpuno opravdano dosegla  kultni status.
Iskusni jazz velemajstor Herbie Hancock skladao je za kultni triler odličan jazz/funky atmosferičan i mračan soundtrack koji bi možda prošao i zapaženije da je umjesto kao soundtrack objavljen kao samostalan album.		David Shire nije baš najpoznatiji skladatelj, no slušajući njegovu glazbu za filmove to nikad ne bi pogodili. U kultnom filmu Prisluškivanje uglavnom je riječ o jazz klavirskoj glazbi melankolično depresivnog ugođaja koja odlično odgovara stanju junaka filma.